Piotr i Agnieszka očajnički pokušavaju biti zaljubljeni u Varšavi pedesetih godina. Međutim, skučeni stanovi, pijanstvo i nezaposlenost to im otežavaju. A na jedini slobodan dan – nedjelju – uvijek pada kiša. Tjedan bi trebao imati osmi dan, slobodan od svega što ostalih sedam čini tako nepodnošljivim. Čista, iskrena ljubav mladih ljubavnika sudara se s okrutnošću, cinizmom i sivilom poslijeratne Poljske: nikako ne mogu pronaći miran kutak da na trenutak budu sami. On nema krov nad glavom, a ona živi u malom, prljavom stanu s roditeljima, bratom alkoholičarom i sustanarom. Piotr daje sve od sebe da pronađe mjesto za sebe i svoju djevojku. Njegovi brojni pokušaji završavaju neuspjehom, što Agnieszku postupno slomi. Napokon mu se sreća nasmiješi, ali podrugljivim osmijehom…